.

Font Size

SCREEN

Profile

Menu Style

Cpanel

KRUNICA BOŽANSKOG MILOSRĐA

 

†††

 

Na prva tri zrnca:


Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. 
Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, 
kako na nebu, tako i na zemlji. 
Kruh naš svagdanji daj nam danas, 
i otpusti nam duge naše, 
kako i mi otpuštamo dužnicima našim. 
I ne uvedi nas u napast, 
nego izbavi nas od zla. Amen. 

Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. 
Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. 
Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše. Amen. 

Vjerujem u Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje. 
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, 
koji je začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice, 
mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; 
sašao nad pakao; treći dan uskrsnuo od mrtvih; 
uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; 
odonud će doći suditi žive i mrtve. 
Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, 
općinstvo svetih, oproštenje grijeha,uskrsnuće tijela,život vječni. Amen. 

 

 

Na velika zrnca:

 

Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga preljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelog svijeta.

 

Na mala zrnca:

 

Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj se nama i cijelom svijetu.

 

Nakon 5 desetki doda se 3 puta:

 

Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti Besmrtni Bože, smiluj se nama i cijelom svijetu.



O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova kao izvor milosrđa za nas, u vas se uzdam!

 

†††

 

(Na kraju dođu zazivi)

 

Sveto Trojstvo
Sveto Trojstvo

Zazivi Božanskom milosrđu


Božansko milosrđe, ti neshvatljiva tajno Presvetoga Trojstva - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, ti izrazu njegove najveće moći - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje si se objavilo u stvaranju nebeskih duhova - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje si nas iz ništavila pozvalo u život - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koji obuhvaćaš svijet - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koji nam daruješ besmrtan život - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nas zaštićuješ od zasluženih kazna - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nas oslobađaš od bijede grijeha - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nam u Riječi što je Tijelo postala daruješ opravdanje - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje se na nas izlijevaš iz Rana Kristovih - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nam izvireš iz Presvetog Srca - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje si nam dalo presvetu Djevicu za Majku Milosrđa - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, vidljivo u ustanovljenju Crkve koja obuhvaća cijeli svijet - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, vidljivo u ustanovljenju i dijeljenju svetih sakramenata - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, neograničeno u sakramentu Krštenja i Pokore - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, neizmjerno u sakramentu Oltara i Svećeništva - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje si nas pozvalo k svetoj vjeri - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, u obraćenju griješnika - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje usavršuješ svete - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, vrelo bolesnicima i patnicima - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, utjeho i blago svih onih koji su skršena srca - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, ufanje onih koji očajavaju - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje uvijek i svagdje pratiš sve ljude - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nas ispunjaš milostima - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, mire umirućih - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje nas čuvaš od paklenoga ognja - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, koje olakšavaš patnje dušama u čistilištu - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, ti slasti i neizmjerna radosti sviju svetih - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, beskrajno u svim tajnama vjere - uzdamo se u Te! 
Božansko milosrđe, neiscrpivi izvore čudesa - uzdamo se u Te! 

Bog je milosrdan i pun samilosti, spor na srdžbu i pun dobrote. 

Zato ću dovijeka klicati milosrđu Božanskom. 

Pomolimo se. O Bože, čijemu milosrđu nema kraja, čija je samilost neiscrpiva, pogledaj milostivo na nas, umnoži u nama djelo svojega milosrđa da ne očajavamo ni u najvećim iskušenjima, nego da se uvijek u sve većem pouzdanju predajemo Tvojoj svetoj volji, ljubavi i milosrđu! Po Gospodinu našem Isusu Kristu Kralju milosrđa, koji nam s Tobom i s Duhom Svetim iskazuje milosrđe u sve vijeke vijekova! Amen. 

Isuse u tebe se uzdamo!

 

 

Antifona:
Milosrdni Isuse, koji živiš i djeluješ u svojoj Crkvi.
-smiluj se svijetu jer vječno je Tvoje milosrđe.
Pomolimo se:
Bože, Ti najbolje iskazuješ svoju svemoć smilovanjem i oproštenjem, umnoži u nama milost Tvoga Milosrđa, da po Tvome obećanju postanemo dionici nebeskih dobara. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Sv. MARIJA FAUSTINA KOWALSKA

Rođena je 25. kolovoza 1905. godine u selu Glogowiec u Poljskoj. Na krštenju je dobila ime Helena. Treća je od desetoro djece siromašne, ali pobožne seljačke obitelji. Helenin otac Stanislav je bio tesar i poljoprivrednik. Bio je marljiv i pobožan. Svako jutro i večer molio je časoslov Bl. Djevice Marije. Helenina majka Marija je djecu od malenih nogu učila  molitvi i radu. U kući se redovito čitalo iz knjiga duhovnog sadržaja.

 

Iz ranog djetinjstva zapisala je za svoj Dnevnik Blažena Fasutina ovo: “Kada sam bila na Večernji, a Gospodin Isus izložen u pokaznici, darovana mi je Božja Ljubav koja je ispunila moje malo srce. Gospodin mi je podario razumijevanje Božanskih Otajstava.” Često bi noću ustajala i molila. Prvu Svetu Pričest primila je u devetoj godini. Na puti iz crkve kući upita je susjed: “Zašto ne ideš sa ostalim djevojčicama?.” Njezin je odgovor bio: “Idem sa Gospodinom Isusom.”  Vrlo često je nastojala ići na Svetu Misu. Kad je bila spriječena poslom, tad bi u vrijeme kada bi zvona oglasila Podizanje, klekla bi i pozdravila Isusov dolazak na oltar.

 

Sa četrnaest godina  pođe u Aleksandrowo  i tamo radi godinu dana u domaćinstvu kao sluškinja kod vlasnika  pekarne i trgovine. Vraća se kući da zamoli roditelje za ulazak u samostan. Roditelji nisu bili odmh spremni dati dopuštenje. Dok je Helena bila na jednom plesu ukaže joj se Gospodin Isus  pokriven mnogobrojnim ranama. Tužnim glasom rekne Heleni: “Koliko ću te puta morati zvati i koliko ćeš Me puta odbiti? Odmah pođi u Warszawu. Tamo ćeš ući u samotan.” Helena je stupila u Družbu sestara Majke Milosrđa u Varšavi 1. kolovoza 1924. Dobila je redovničko ime Faustina od Presvetog Sakramenta.. Prve zavjete položila je 30. travnja 1928. Uz veliku pobožnost prema Prečestoj Djevici Mariji  Sveta Faustina je bila gorljava štovateljica Euharistijskog Isusa.  Već od djetinjstva za nju su najljepši bili oni trenutci koje je  provela u blizini oltara.  Njezine oči su blistale od radosti dok je promatrala Presveti Oltarski Sakramanat.   Nakon  prve Svete Pričesti svakog je dana nastojala primiti Isusa. Govorila je: “ Najsretniji su  trenutci moga života kada sam sa svojim Bogom.  Tada s Njim govorim od srca k Srcu i najbolje shvaćam Njegovu Uzvišenost i svoju neznatnost.” Jednom, kada se vratila iz bolnice, poglavarica je za nju odredila dodatnu hranu. Sestra koja ju je posluživala zbog toga je u šali nazove “princezom”. Na to sestra Faustina odgovori ponosno: “ I jesam ‘princeza’! Danas sam primila Gospodina u Svetoj Pričesti i Kraljevska krv kola u meni!”

 

U svojem Dnevniku zapisala je ovu molitvu Isusu u Svetoj Hostiji: “ Sakriveni Isuse, Ti si slavni zalog moga uskrsnuća. U Tebi je središte moga života.  Omogućuješ mi da Te ljubim kroz cijelu vječnost.  Voliš me kao svoje dijete. Uzmi moje srce koje čezne za Tobom.  Uzdiše za Tobom serafskom ljubavi. Udaljeno od tebe vene kao  malo dijete bez majke. O, Isuse, Ti živiš u Svetoj Hostiji. Ti si moja majka, moje sve!” Blažena Faustina je primila objavu Božjeg Milosrđa. Naređeno joj je da naslika sliku kako vidi Isusa te ispod napiše:  “Isuse, u Tebe se ufam!” Trebala se zauzeti da se na Bijelu nedjelju uvede svetkovina Božjeg Milosrđa te proširi krunicu Božanskom milosrđu, sat Božje Milosrđa u 15 popodne  i Devetnicu u čast Božanskog Milosrđa od Velikog Petka do Bijele nedjelje.  U pratnji svojeg Anđela Čuvara prošla je Čistilište i pakao, a 28. studenog 1936. smjela je gledati  krasote Neba. Dok je bila u bolnici uz ostale bolesne sestre svakodnevno je primala Svetu Pričest.   Kada radi bolesti u lječilištu nije mogla ići na Sv. Misu  Anđeo Seraf donosio je Svetoj Faustini Svetu Pričest  koju je žarko željela kroz trinaest dana. Na Veliki Petak 26. ožujka 1937. Sveta Faustina je dobila sakrivene Rane Isusove. O tome je u svom Dnevniku zapisala:  “Odmah ujutro osjećala sam na svojem tijelu boli Njegovih pet Rana. Te boli trajale su do tri sata.  Iako izvanjski nije bilo nikakvih znakova, boli nisu bile nimalo slabije.  Radujem se, da me Isus zaštičuje od ljudskih pogleda.”  U noći 5. listopada 1938. u 22 sata i 45 minuta, očima uprtim u Raspelo predala je svoju  dušu žrtve Bogu.  U trećoj godini svoje papinske službe Papa Ivan Pavao II. izdao je enciklično pismo cijeloj Crkvi o Božjem Milosrđu. Bilo je to 30. studenog 1980. Na Bijelu nedjelju 1985. krakovski je nadbiskup  kardinal Franjo Macharski uveo blagdan Božjeg Milosrđa za Poljsku.  Na Bijelu nedjelju, 18. travnja 1993. Papa Ivan Pavao II. uvrstio je u spisak Blaženih glasnicu Božjeg Milosrđa poljsku redovnicu Mariju Faustinu Kowalsku.  Apostolatski centar “Sav tvoj” iz Zagreba je 1997. izdao praktičnu knjižicu sa životopisom Blažene Faustine i objavom Božjeg Milosrđa. Duhovni Dnevnik Blažene Faustine preveden  je na hrvatski  i izdan u bibljoteci Dva Srca godine 1998.  Na Bijelu nedjelju – 30. trabnja 2000.  Papa Ivan Pavao II uvrstio je glasnicu Božjeg Milosrđa Faustinu od Presvetog Sakramenta u popis Svetaca te na Bjelu nedjelju uveo Svetkovinu Božanskog Milosrđa.

„Ti ćeš izmiriti zemlju s Nebom, umirit ćeš pravednu Božju srdžbu i izmoliti svijetu milosrđe. Bori se za spasenje duša. Ohrabruj ih da se pouzdaju u Moje milosrđe, jer to je tvoja zadaća u ovom i u budućem životu. Tajnice Mojeg najdubljeg otajstva, znaj, da si u isključivoj prisnosti sa Mnom. Ti ćeš pripravljati svijet na Moj konačni dolazak. Vječno ćeš stajati pred Mojim prijestoljem kao živi svjedok Mojega milosrđa. Srce Mojeg Srca, ispuni se radošću.“

Ove riječi koje je Isus uputio sestri Faustini najbolje opisuju njezinu životnu zadaću zahvaljujući kojoj je postala prva svetica trećega tisućljeća i omiljena zagovornica naših vremena. Faustinini suvremenici, nažalost, nisu je poznavali tako dobro. Rođena je na selu kao treće od desetoro djece i krštena imenom Helena. Nakon završena tri razreda osnovne škole služila je po tuđim kućama kako bi pomogla roditeljima. Oni se suprotstavljaju njezinoj želji da ode u samostan, pa Helena na neko vrijeme odgađa svoju čežnju. Kad je konačno doživjela neodoljivost Kristova poziva, sve napušta i s jedinom svojom imaštinom - željom da Isusa ljubi kako ga nitko nije ljubio - odlazi u Varšavu. U mnogim samostanima je odbijaju, ali otvaraju joj se vrata Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa. Opisavši je kao „ništa izvanredno“ rekli su joj da se vrati za godinu dana, što je i učinila. Postaje sestra Marija Faustina od Presvetoga Oltarskoga Sakramenta te jubilejske 1933. godine polaže vječne zavjete. Sljedeće godine po Kristovu nalogu počinje voditi dnevnik kojim posreduje pouku o neiscrpnom Božjem milosrđu. Kao redovnica neprimjetno je obavljala poslove kuharice, vrtlarice i portirice. Ipak, bogati nutarnji život nije mogla tako lako skriti te su se stali širiti pogrešni glasi da je histerična sanjarica, čak i opsjednuta zlim duhovima. Unatoč svemu Faustina je ta koja od Kongregacije traži oproštenje za svoje nesvjesne prijestupe te spokojno i u miru odlazi svom Gospodinu u 33. godini.

 

Izvana neznatan i ničim poseban Faustinin život u svojoj je nutrini skrivao nezamislive milosti, darove i doživljaje. Komunikacija i suživot s nadnaravnim bili su njena svakodnevica. No staviti naglasak na darove značilo bi promašiti ključ Faustinine izvanrednosti. „Darovi su samo nakit duši, ali oni ne čine ni njen sadržaj ni njenu savršenost. Moja svetost i savršenost počiva na uskom sjedinjenju moje volje s voljom Božjom“, zapisala je u svom dnevniku, „Čvrsto se pouzdajem i posve oslanjam na Tvoju svetu volju, koja je samo milosrđe“. Tim djetinjim pouzdanjem i bezrezervnim predanjem volji Božjoj Faustina oduševljava i nadahnjuje. Jer Božja je volja uistinu samo milosrđe i cilj joj je čovjeku dati puninu života. Na Faustinino predanje Isus je uzvratio otkrivajući joj svoju božansku narav i darujući joj neopisive milosti. Najvažnija je ona kojom je Faustinu učinio bliskom suradnicom u spasenju svijeta. To se nije događalo u trenutcima zanosa nego u trenutcima sudjelovanja u pregorkoj Kristovoj muci. I baš je to najveći dar i milost – sjediniti se s Kristom patnikom dijeleći njegove boli. Te je milosti Faustina hrabro i ustrajno prikazivala za nakane obraćenja i otkupljenja grešnika. Milosrdna učenica milosrdnoga Gospodina postala je neumorna zagovornica cijeloga svijeta. Možda upravo njezinom zagovoru dugujemo i svoje obraćenje.

 

Po svom obraćenju i mi smo pozvani biti Isusovim suradnicima što znači pouzdati se u Božju volju koja je samo milosrđe te i sami biti milosrdni. Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7). Zadobit će ga u ovozemaljskom životu, a ponajviše na Posljednjem sudu gdje će nam Bog suditi kriterijem milosrđa iskazanoga drugima: jedne za vječni oganj, druge za Kraljevstvo nebesko (Mt 25,31-46). Milosrdni, međutim, nisu oni koji, željni pohvale ili priznanja, daju od svoga viška jer se zbog toga dobro osjećaju. Bog ne prosuđuje djela nego čistu nakanu i iskrenu volju da se djela milosrđa vrše. Potrebna nam je stoga Faustinina samozatajnost i skrovitost, poniznost i šutnja, čisto srce koje priznanje traži samo u Bogu. Iskreni milosrdnici žive da bi bili dar za druge. Oni spremno daju i najvrijednije što imaju, sami sebe, kao što je Isus predao svoj život za nas.

 

A Isus ne ostavlja nimalo mjesta strahu: Ne boj se, stado malo; svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo (Lk 12,32). Predamo li se njegovoj volji i vodstvu, Bog će se za sve pobrinuti. On poznaje ljudske mogućnosti i ne dopušta ništa što bi čovjeku naškodilo ili ga upropastilo. Naš je Gospodin milosrdan Bog, prepun ljubavi i sućuti za svoju djecu. U beskraju njegova milosrđa nestaju svi naši strahovi i nemiri, slabosti i grijesi. To je osnovna poruka Faustinina života koju ona i danas svojim dnevnikom svjedoči: „Jer Ti si Bog milosrđa i stoljećima se nije čulo, nebo i zemlja se ne sjećaju da si ikad razočarao neku dušu koja se pouzdavala u Tvoje milosrđe“. Imajući to na umu i srcu možemo zajedno s Tajnicom Božjega milosrđa radosno reći:

„Moja životna lađa sigurno plovi morem jer Ti si, Moj Bože, njezin Kormilar.“ Sveta Faustina, Kormilareva izabranice, moli za nas!je glasnicu Božjeg Milosrđa Faustinu od Presvetog Sakramenta u popis Svetaca te na Bjelu nedjelju uveo Svetkovinu Božanskog Milosrđa.

.

Radio-Vatikan, tijekom posebne emisije, 24. veljače 1974. pod naslovom javio je: "Sestra Faustina, apostol Božjeg milosrđa". Čule su se ove riječi: "...Krist je pozvao jednu pripadncu našeg naroda, sestru Faustinu-Jelenu Kowalska da bude apostol Božjeg mislosrđa... Ona postade pravi apostol Božjeg milosrđa ponaprije za poljski narod, koji bijaše tlačen, ugnjetavan i satrven, zatim za sveukupno čovječanstvo. Isus je izabrao tu dušu njemu posebno vjernu u svemu, da bude apostol Božjeg milosrđa, te joj naložio da pozove grješnike na pokoru i pouzdanje u Božje milosrđe..."

 

Sestra Faustina piše: "Isus ne želi kazniti čovječanstvo, ne želi ga uništiti, nego izliječiti ga, obratiti ga i privinuti ga uz svoje milosrdno Srce."

 

Ta emisija govori nam jasno o Devetnici u čast Božjeg milosrđa, o Litanijama o Božjem milosrđu, o Krunici o Božjem milosrđu. Radio-Vatikan napominje također novu sliku milosrdnoga Krista, ističući, kako je Krist naredio da se napravi ta slika, obećajući posebne milosti svima onima, koji budu častili Isusa po toj slici. Isus je sestri Faustini saopćio još jednu želju, da se na prvu Nedjelju po Uskrsu, na Mali Uskrs, ustanovi blagdan Božjeg milosrđa.

 

Radio-Vatikan završava ovako: "Krist opominje svijet, koji se nalazi na rubu propasti, na rubu katastrofe. Jedini spas za čovječanstvo, koje se udaljilo od Boga, jest u tome, da se baci u ruke milosrdnog Boga, da se obrati, pa će tako čovječanstvo naći život, sreću i trajan mir".

 

Sestra Marija-Faustina, u svijetu Jelena Kowalska, rođena je u selu Glogovvice, kotar Turek, u Poljskoj, 25. travnja 1905. godine. U svojoj dvadesetoj godini javlja se redovnicima Naše Gospe od Milosrđa, kojih je svrha da se brinu u moralnom i materijalnom pogledu za nezbrinute djevojke. Sestra Faustina bavila se svojim apostolatom u spašavanju tih djevojaka u mjestu Lagiewnibi blizu Krakova. U tom mjestu je položila svoje prve zavjete 30. travnja 1928., a nakon pet godina i vječne. U raznim kućama poslušno je vršila skromne poslove, kao kuharica, vrtlarica i čuvarica svinja. Radila je sve savjesno i mirno, Njezin život bijaše u radu, molitvi, u pokori i velikom trpljenju.

 

Kristova Majka Marija poučila ju je da s ljubavlju provodi kreposni život. Sestra Faustina piše: "Jednog dana, na blagdan Bezgrešnog Začeća, vidjela sam Svetu Djevicu u neopisivoj ljepoti. Smiješeći, reče mi: "Po Božjoj preporuci, bit ću posebno za te Majka, ali želim da budeš pouzdano dijete moje. Želim da se vjež-baš posebno u tri kreposti, koje su mi najdraže, a to su: Poniznost, poniznost, poniznost, zatim čistoća i ljubav prema Bogu"! Nakon toga iščezla je ispred mojih očiju. Kad sam se pribrala, moje srce i moja duša osjetila je posebnu privlačnost prema spomenitim krepostima, te sam se stalno u njima vježbala. Bile su te kreposti duboko usađene u mom srcu!"

 

Sestra Faustina bijaše u 33. godini, kad ju je Bog pozvao k Sebi 5. listopada 1938., da joj dade vječnu nagradu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 1993., a svetom 2000. godine.

 

DEVETNICA BOŽANSKOM MILOSRĐU

(Može se moliti u svako vrijeme, ali se preporučuje da se moli od Velikog petka do Bijele nedjelje. Gospodin želi da se blagdan Božjega milosrđa slavi na Bijelu nedjelju.)
Devetnica Božanskom Milosrđu
Devetnica će nam pomoći da dublje uđemo u tajnu Božanskog milosrđa. Ta molitva treba posebno biti povezana za blagdan Božanskog milosrđa. Sestra Faustina piše: "Devetnica na čast Božjeg milosrđa, koju mi je Isus naredio da zapišem i da molim prije blagdana Božjeg milosrđa, počinje na Veliki, Sveti Petak! Isus joj je označio nakane u vezi s tom molitvom: "Želim da tijekom tih devet dana dovodiš duše na izvor Moga milosrđa, kako bi one iz toga izvora crple snagu, svježinu i sve milosti koje su im potrebne u teškom životu, napose u smrtnom času. Svaki dan dovodit ćeš k Mome Srcu drugu grupu duša, da se umiju u ovom oceanu Milosrđa...To ćeš činiti tijekom svoga života i u vječnosti, svaki dan molit ćeš Moga Oca nebeskoga po Mojoj Gorkoj Muci, moleći milost za duše".
- - -
Sestra Faustina upitala je Isusa, kako treba moliti tu devetnicu, te koje duše najprije treba dovoditi k Milosrdnom Srcu Isusovu. Isus joj je odgovorio: "Pokazat ću ti već u određene dane!"
- - -

Devetnica na čast Božjeg milosrđa, koju je širila s. Faustina, može se moliti uvijek. Međutim, prema želji Otkupitelja našega, osobito se preporučuje moliti od Svetog Petka pa do Bijele Nedjelje (do Malog Uskrsa). Sestra Faustina piše: "Isus mije naredio da molim tu devetnicu prije blagdana Božanskog milosrđa, a na Sveti Petak treba je početi, te moliti na nakanu za obraćanje svega svijeta, da bi taj svijet upoznao Božje milosrđe i da bi sve duše slavile Božju dobrotu: "Želim od svojih štovatelja da imadnu veliko pouzdanje... nek se bojažljiva duša ne boji približiti Meni, pa Makar imala toliko grijeha koliko ima pijeska na zemlji. Sve će biti oprano i očišćeno u bezdanu Moga milosrđa!"

- - -
Na blagdan Božanskog milosrđa (9. travnja 1937.) s. Faustina bijaše uronjena u tajnu Presvetog Trojstva. Ona piše: "Duša moja bijaše kao ispunjena posebnom radošću i Isus me je poučio da upoznam neizmjernost i dubinu Njegova milosrđa. Ako duše žele razumjeti kako ih Isus ljubi, nije moguće to shvatiti na ovom svijetu. Neizmjerno ih ljubi i želi ih spasiti!"
- - -
Gospodin je rekao sestri Faustini: "Želim da ovih devet dana dovodiš duše k izvoru mojega milosrđa kako bi u njemu našle snagu, milost i hrabrost za ovaj život, posebno u trenutku smrti. Za ove pobožnosti dijelit ću svakojake milosti."

- - -
(Nakon molitve Devetnica se moli Krunica Božanskog milosrđa i zazivi...)

POZIVI I OBEĆANJA MILOSRDNOG ISUSA



"Kćeri moja, milosrđe je Moje neizmjerno. Želim žar Svoga srca prenijeti u ljudska srca. Teško mi je kad ta ljudska srca ne žele primiti žar Moga milosrđa!"


Kćeri moja, reci im da sam Ja Ljubav i Milosrđe...Sve čini sto je u tvojoj moći da se širi čašćenje i štovanje Moga milosrđa. Ja ću nadopuniti, što ti ne mogneš učiniti...Govori čovječanstvu o Mome milosrđu, neka čovječanstvo nauči da je Moje milosrđe neizmjerno. Ovo je znak zadnjeg vremena. Nakon toga doći će dan Suda. Dok još ima vremena, neka čovječanstvo dolazi k izvoru Moga milosrđa. Nek se grješnik ne boji približiti Meni. Želim da svećenici navješćuju Moje veliko milosrđe prema grješnim dušama".

 

To su pozivi koji se nalaze u spisima s. Faustine. Postoje divna obećanja za apostole Božanskog milosrđa: "Duše, koje postanu apostoli i širitelji Moga milosrđa, štiti ću svega njihova života kao što majka štiti svoje novorođenče, a u času njihove smrti ne ću za njih biti Sudac nego Spasitelj. U ovo zadnje vrijeme, duša nema ništa drugo za svoju obranu, osim Moga milosrđa. Sretna ona duša, koja je svega svoga života nastojala biti pod zaštitom Moga milosrđa, jer takvu dušu ne će stići Moja pravda".

 

Kako li su ozbiljne ove Isusove riječi: "Čovječanstvo ne će naći smirenja, ako se ne vrati s pouzdanjem k Mome milosrđu". Još reče Isus s. Faustini: "Reci čovječanstvu ranjenom i nevoljnom, nek se utječe Mome Srcu, koje je puno Milosrđa, i ispunit ću čovječanstvo mirom!"

 

PRESVETA DJEVICA MARIJA

I POBOŽNOST U ČAST BOŽANSKOG MILOSRĐA

.

Sestra Faustina više puta doživjela je ukazanja Presv. Djevice Marije. Ovdje ćemo spomeniti samo ukazanja od 25. ožujka 1936. godine. Za vrijeme razmatranja s. Faustina osjetila je Božju prisutnost.

 

Gledala je Božju neizmjernu veličinu i u isto vrijeme poniženje Božje, koje dolazi k svojim stvorovima u tajni Navještenja, koje Crkva slavi toga dana. Presveta se Djevica njoj ukazala i uputila joj slijedeće riječi, koje potvrđuju neizmjernu važnost poboznosti prema Božjem milosrđu u naše vrijeme:

 

 

 

"Ja sam darovala svijetu Spasitelja. Tome svijetu govori o neizmjernoj ljubavi, koja je u Srcu Moga Sina i priprema Isusov drugi dolazak na ovaj svijet. Ne će doći više kao Milosrdni Spasitelj, nego kao Sudac. Taj dan bit će strašan, dan pravde, dan Božje srdžbe. Pred tim danom i Anđeli dršću. Govori dušama o Isusovu milosrđu za vrijeme Muke. Ako budeš šutjela u to vrijeme, bit ćeš odgovorna za mnoge duše. Ne boj se ništa i budi vjerna do kraja".

ŠIRITELJI MILOSRĐA

Bl. Ivan Pavao II

Bl. Ivan Pavao II

Karol Józef Wojtyla, rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.

 

Više...

 


Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Gonxha Bojaxhiu (Gonđa Bojađiu), buduća Majka Terezija iz Kalkute, rodila se u Skoplju 26. kolovoza 1910 u albanskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina otputovala je u Irsku i ušla u samostan Blažene Djevice Marije, šire poznat pod nazivom Sestre Naše Gospe od Loreta. Nakon nekoliko tjedana provedenih u Irskoj, Gonxha - sada već sestra Terezija - poslana je u Indiju gdje je 1931. položila prve zavjete, a vječne zavjete 1937. Provela je 18 godina u školi Loreto u Kalkuti, najprije kao nastavnica, a kasnije i kao ravnateljica škole.

 

Više...

 

 

Sv. Leopold Mandić

Sveti Leopold

Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg - Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmlađi od dvanaestero djece obitelji Mandić. Živeći u Herceg - Novom među pravoslavcima, Bogdan se veoma rano susreo sa rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: "Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar." Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio, da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red.

 

Više...

 

 

 

Sv. Vinko Paulski

Sv. Vinko Paulski

Vinko se rodio najvjerovatnije 24. travnja 1581. Roditelji su mu bili priprosti seljaci. Neimaština i bijeda bile su mu pratilje od malena. Prvi kruh si je zasluživao čuvajući ovce i svinje. Da bi se izvukao iz bijede i materijalno više podigao, roditelji ga odrediše za svećenički stalež. 1600. godine, s nepunih 20 godina Vinko je zaređen za svećenika. Tada nije bilo lako dobiti župu, pa je tako ni on nije uspio dobiti. Njegovo financijsko stanje tada bilo je veoma loše, tako da je upao u dugove i 1605. naprosto isčeznuo kako bi nekako umakao onima kojima je bio dužnik.

 

Više...

 

 

Sv. Ivan od Boga

Sv. Ivan od Boga

Rodio se 8. ožujka 1495. u Monte-mor o Novo, kod Evore u Portugalu. Već kao dječak od 8 godina pobjegao je od kuće u Španjolsku, gdje se zaposlio kao pastir goveda. Po naravi je bio nemirni avanturist, energičan i požrtvovan tip. Kasnije je pošao u vojnike i jašući na konju proputovao je Francusku i došao čak do Ugarske gdje je sudjelovao u borbi protiv Turaka. Zbog jedne svađe umalo da nije završio na vješalima, i tada ga je prošla volja za vojništvom. Neki nutarnji glas mu je govorio: "Idi kući!"

Više...

Sv. Leopold Mandić

Sv. Leopold Mandić

Bogdan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg - Novom, u Boki Kotorskoj, kao najmlađi od dvanaestero djece obitelji Mandić. Živeći u Herceg Novom među pravoslavcima, Bogdan se veoma rano susreo sa rastavljenosti kršćanske braće. Zato je još kao dječak govorio: "Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar." Promatrajući nesebično djelovanje kapucina u svom rodnom gradu, koje su cijenili i pravoslavci, Bogdan je mislio, da će svoj misionarski naum najbolje ostvariti ako stupi u njihov red.

 

U dobi od 16 godina on ostavlja rodnu kuću te polazi na nauke u Serafsko sjemenište u Udine, u sjevernoj Italiji. Nakon dvije godine, 2. svibnja 1884. u Bassanu započinje novicijat, oblači redovničko odijelo i dobiva ime Leopold. Za svećenika je zaređen 20. rujna 1890. Od mladosti je u srcu osjećao poziv da radi među kršćanima odijeljenim od Rima. Nakon kratkog boravka u Zadru, Kopru i Rijeci, po volji svojih poglavara određen je za Padovu, te je tada shvatio na koji će način vršiti svoj ekumenski apostolat te uskliknuo: "Odsada pa ubuduće svaka duša koja bude tražila moju službu bit će moj Istok." Stalno je molio Boga da se pravoslavci i katolici ne sukobljavaju, nego da se sve bolje slažu. Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države morao u koncentracijski logor. Obrazložio je to riječima: "Krv nije voda!"

 

Djeljitelj milosrđa u sakramentu pokore

 

U Leopoldu je sve više rasla i jačala ljubav prema grešnicima kao i želja da postane oruđem pomirenja s braćom. Privlačio je pokornike sa svojom marljivošću i još više s osobnom dobrotom. Po mišljenju nekih, koji su mu to došli reći, bio je pretjerano dobar. U tim zgodama on je pokazivao na križ i govorio: "Takav je On, a što ćete na to reći? On je čak umro za duše." On je osjećao da Bog želi da bude svećenik sa srcem koje će svakoga prihvatiti.

 

Tijekom punih 40 godina otac Leopold je od ranog jutra pa do poslijepodnevnih sati sjedio u ispovjedaonici i neumorno ispovijedao. Na ispovijed su mu dolazile osobe raznih društvenih staleža: liječnici, profesori, intelektualci, siromašni, neuki...Trajno je primjenjivao ljubav prema Bogu i posredovao Božje milosrđe za duše. On nije bio uvjeren - osim kad je u pitanju vrijednost sakramenta po kojemu Bog daje oproštenje - da on može dati mnogo. Naprotiv, bili su oni, prijatelji - pokornici, ti koji su mu davali priliku da učini nešto malo dobra za otkup svojih grijeha i da mu omoguće zaraditi kruh što ga jede u samostanu, kao i mjestance, koje bi mu imao dati "Gospodar" u nebu. Također, i onda, kada je morao biti u bolesničkoj sobici i ondje je nastavljao primati ljude. Uoči svoje smrti, ondje je još ispovijedao. Prije smrti, o. Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, kod te strašne katastrofe njegova je ispovijedaonica ostala pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata.

 

Otac Leopold nam je svojim životom naznačio put kojim treba ići: franjevački ideal mira, bratstva, malenosti, put koji nadilazi podijele i razdvojenosti, put potpunog povjerenja u Očevu milosrdnu ljubav, put na kojemu često pristupamo sakramentu svete ispovijedi, put na kojem častimo Blaženu Djevicu Mariju.

 

Umro je 30. srpnja 1942. u sedam sati ujutro utječući se Majci milosrđa molitvom "Zdravo kraljice".

 

Kada su pregledani njegovi posmrtni ostaci u toku postupka za proglašenje blaženim, njegovo tijelo je pronađeno netaknuto, neraspadnuto u svim svojim dijelovima, a takvo se i sada nalazi u njegovu grobu.

 

Proglašen je blaženim 2. svibnja 1976., a svetim 16. listopada 1983.

 

Spomendan mu slavimo 12. svibnja.

Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Bl. Majka Terezija iz Kalkute

Gonxha Bojaxhiu (Gonđa Bojađiu), buduća Majka Terezija iz Kalkute, rodila se u Skoplju 26. kolovoza 1910 u albanskoj katoličkoj obitelji. S 18 godina otputovala je u Irsku i ušla u samostan Blažene Djevice Marije, šire poznat pod nazivom Sestre Naše Gospe od Loreta. Nakon nekoliko tjedana provedenih u Irskoj, Gonxha - sada već sestra Terezija - poslana je u Indiju gdje je 1931. položila prve zavjete, a vječne zavjete 1937. Provela je 18 godina u školi Loreto u Kalkuti, najprije kao nastavnica, a kasnije i kao ravnateljica škole.

 

Dok je, 10. srpnja 1946. putovala vlakom iz Kalkute u Darjeeling, Majka Terezija je primila "nadahnuće" koje je kasnije opisala kao "poziv unutar poziva".Isusova žeđ za ljubavlju i dušama postala joj je potpuno jasnom tako da je  otada svim žarom srca stalno težila za tim da utaži Njegovu žeđ. Povjerio joj je svoju bol zbog zanemarivanja siromašnih, žalost koju osjeća zbog toga što ne znaju za Njega i svoju čežnju- svoju žeđ- za njihovom ljubavlju. Žarko ju je molio: "Malena moja, dođi, dođi, ponesi Me u rupe siromaha. Dođi, budi Moje svjetlo. Ne mogu poći sam. Oni Me ne poznaju i zato Me ne žele. Dođi, pođi među njih. Ponesi Me njima. Silno želim ući u njihove rupe, njihove mračne, nesretne domove." Isus je tražio od Majke Terezije da osnuje "Misionarke Ljubavi", redovničku zajednicu posvećenu služenju najsiromašnijima među siromasima. Red Misionarki Ljubavi službeno je osnovan u Kalkutskoj nadbiskupiji 7. listopada 1950.

 

Utjelovljena milosrdna ljubav

 

Ona je odgovorila na Isusov poziv "Dođi, budi Moje svijetlo" i zato je postala simbolom milosrđa u svijetu i živi svjedok ljubavi. Biljeg njezinog rada uvijek je bilo poštivanje pojedinca, njegove vrijednosti i njegovog dostojanstva. Najosamljenije i najsiromašnije, napuštene umiruće kao i odbačene gubavce primala je s toplim milosrđem, bez oholosti i podcjenjivanja, već sasvim u duhu poštivanja Krista u svakom čovjeku.

 

 

Otvorila je prvi Dom za umiruće 1952. godine u prostoru dobivenom od grada Kalkute. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Kalkuti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Otvorili su se domovi i izvan Kalkute u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venezueli 1965. godine s pet redovnica. Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniiji i Austiriji 1968.. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi,Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine. Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država. Više puta posjetila je i Hrvatsku.  Do 2007. godine, redovnička zajednica imala je oko 450 redovnika , 5 000 redovnica, oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.

Zemaljski život Majke Terezije žavršio se 5. rujna 1997.

Zaista njeno poslanje milosrdne ljubavi i veliki glas svetosti privukao je ogromne mase ljudi na njezin pogreb, a njezin je grob odmah postao mjesto hodočašća i molitve gdje dolaze ljudi različitog podrijetla, vjerovanja i društvenih klasa.

 

 

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Majku Tereziju blaženom 19. listopada 2003.

 

 

Spomendan joj slavimo 05. rujna.

Bl. Ivan Pavao II

Papa Milosrđa

Bl. Ivan Pavao II

Karol Józef Wojtyla, rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.

Nakon završetka studija na višoj školi "Marcin Wadowita" u Wadowicama g. 1938. upisuje se na sveucilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici "Solvay" kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku.Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije.

Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946.Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowicu, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu.U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu . Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom a 26. lipnja 1967. postaje kardinal.

 

 

16. listopada, 1978. Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime dvojice svojih prethodnika - Ivan Pavao II.Uspijeva u Crkvi obnoviti vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i pobožnost Svetoj Krunici.Oživljava štovanje svetaca u Crkvi, ne propušta propovijedati o čistilištu i daje značajan doprinos teološkoj misli pisanjem o "Teologiji tijela".U svojem dugom pontifikatu (1978.-2005.) trudio se obići vjernike diljem svijeta, držeći velike mise na otvorenom. 2001. dijagnosticirana mu je parkinsonova bolest. Usprkos trpljenju koje je donijela ta bolest, uspijevao je putovati svijetom i efikasno upravljati Katoličkom Crkvom.

 

 

Papa Milosrđa

Ujedno, bl. Ivan Pavao II bio je i veliki širitelj Božanskog Milosrđa. Još kao nadbiskup u Krakowu 1978. dao je prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. 1981. objavljuje enickliku "Bogat Milosrđem". u kojoj piše: "Vazmeni Krist je konačno i vječno utjelovljenje milosrđa, njegov živonosni znak: ujedno povijesni i eshatološki znak spasenja. U istom duhu bogoslužje vazmenog vremena stavlja u naša usta riječi psalma: Misericordia Domini in aeternum cantabo, "o milosrđu Gospodnjem pjevat ću do vijeka"." Na osminu Uskrsa 1993. proglašava Faustinu Kowalsku blaženom, a na osminu Uskrsa 2000. proglašava je svetom. U samoj homiliji na misi kanonizacije ustonovio je blagdan Božanskog Milosrđa, kao blagdan za cijelu Crkvu. 2002. u Krakowu posvećuje čovječanstvo Božjem milosrđu ovim riječima: "Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakog pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnicima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen."

 

Preminuo je 02. travnja 2005., noć uoči blagdana Božanskog milosrđa, a proglašen je blaženim 01. svibnja 2011. na Nedjelju Božanskog milosrđa.

Spomendan mu slavimo 22. listopada.

preuzeto krunica.jimdo.com

Sv. Ivan od Boga

Sv. Ivan od Boga

Rodio se 8. ožujka 1495. u Monte-mor o Novo, kod Evore u Portugalu. Već kao dječak od 8 godina pobjegao je od kuće u Španjolsku, gdje se zaposlio kao pastir goveda. Po naravi je bio nemirni avanturist, energičan i požrtvovan tip. Kasnije je pošao u vojnike i jašući na konju proputovao je Francusku i došao čak do Ugarske gdje je sudjelovao u borbi protiv Turaka. Zbog jedne svađe umalo da nije završio na vješalima, i tada ga je prošla volja za vojništvom. Neki nutarnji glas mu je govorio: "Idi kući!"

 

Opširnije:Sv. Ivan od Boga

Sv. Vinko Paulski

Sv. Vinko Paulski
Sv. Vinko Paulski

Vinko se rodio najvjerovatnije 24. travnja 1581. Roditelji su mu bili priprosti seljaci. Neimaština i bijeda bile su mu pratilje od malena. Prvi kruh si je zasluživao čuvajući ovce i svinje. Da bi se izvukao iz bijede i materijalno više podigao, roditelji ga odrediše za svećenički stalež. 1600. godine, s nepunih 20 godina Vinko je zaređen za svećenika. Tada nije bilo lako dobiti župu, pa je tako ni on nije uspio dobiti. Njegovo financijsko stanje tada bilo je veoma loše, tako da je upao u dugove i 1605. naprosto isčeznuo kako bi nekako umakao onima kojima je bio dužnik.

 

 

Jednom priliko oteli su ga turski gusari i prodali kao roba u Tunis. Nakon što je uspio od tamo pobjeći, 1608. dolazi u Pariz. Sva mu nada bijaše u jednom: zadobiti crkvenu nadarbinu i onda provoditi bezbrižan život. Nakon godina svećeničkog rada sveti je Vinko jednom rekao: "Da sam tada kad sam se drznuo primiti na se svećeništvo znao što je to svećeništvo, kao što znam danas, radije bih obrađivao zemlju nego da se učlanim u tako strašan stalež."

 

 

Nakon 12 godina svećeništva Vinko prvi puta dobiva župu i postaje župnikom župe Clichy u blizini Pariza. Kasnije preuzima i malu župu u mjestu Chatillon - Les - Dombes kod Lyona, gdje su se šestorica svećenika nemoćno borila protiv reformacije koja im je grabila vjernike. Jedne nedjelje, kad se spremao za sv. misu, župljani su mu rekli da su u tom mjestu u jednoj osamljenoj kući bolesni svi članovi jedne siromašne obitelji, da nije ostao pošteđen ni jedan jedini koji bi mogao pomagati drugima. Vinko je za vrijeme propovijedi potaknuo vjernike da im pomognu, a i sam je pošao posjetiti tu obitelj. Toliko se ljudi odazvalo pozivu da se činilo da tamo kreće procesija. Tada je shvatio da pomoć siromasima mora biti organizirana i stalna, a ne jednokratna. Ta je nedjelja bila sudbonosna ne samo za Vinkov život, nego i za život ondašnje i današnje Crkve.

 

 

Sv. Vinko pokretač djela milosrđa

 

 

Vinkova socijalna i karitativna djelatnost se brzo širila. Prvo osniva Bratovštinu kršćanske ljubavi, društvo koje će pomagati siromašnim bolesnicima. Društvo su materijalno uvelike pomagale pobožne bogate žene. Budući da nije mogao sam doskočiti svim potrebama, u njemu je sve više sazrijevala misao za pomoćnicima koji bi mu pomagali u njegovu apostolatu. Pošlo mu je za rukom pridobiti članove za svoju zamišljenu Misijsku kongregaciju. Kako su stanovali u prioratu Saint - Lazar nazvaše ih lazaristima. 1626. se smatra godinom njihova osnutka. Djelovali su najprije po francuskim gradovima, 1643. pošli su i u inozmestvo i osnovali misije u Tunisu, Alžiru i na dalekom Madagaskaru. Vinko je zapaljen apostolskim žarom i brigom za siromašne spavao samo četiri do pet sati na dan, a ostalih gotovo 20 sati bi radio i sve bi mu  to još bilo premalo. Iz Svetog Lazara vodio je svoje veliko djelo silnim dopisivanjem. Kroz 50 godina napisao je 50.000 pisama.

 

 

Tijekom jednih misija, dok su Vinkovi misionari propovijedali kako se u Parizu pomaže siromasima, približila se jedna djevojka - Margareta Naseau i ponudila se za službu siromasima. Kako bogate žene koje su materijalno pomagale djelo nisu bile u mogućnosti istupiti među siromahe, bilo je to pravo i jedino riješenje - osobe koje će se potpuno posvetiti službi siromasima. Margareta se s tolikom revnošću posvetila služenju siromasima da je ubrzo i umrla, no utrla je put mnogima i broj službenica se počeo povećavati. Te su djevojke bile povjerene Vinkovoj suradnici , pobožnoj udovici Lujzi de Marillac. Godina 1633. smatra se godinom osnutka Kćeri kršćanske ljubavi. One su činile kao neku zasebnu bratovštinu, no bile su raspršene po svim dijelovima Pariza. Vinko se nije usuđivao okupiti ih u zajednicu i tražiti odobrenje nove zajednice od Kongregacije za redovnike jer bi to neminovno značilo klauzuru, pa ih je zato poučavao da se ne nazivaju redovnicama. Tražio je da o sebi govore kao o siromašnim djevojkama koje pomažu siromasima. Prve milosrdnice su tako zalazile u opasne i prljave gradske čestvrti, tražile siromahe, nosile im hranu i lijekove, uređivale ih i previjale im rane. Odlazile su na galije brinuti o zatvorenicima koji su bili osuđeni na teški fizčki rad i mnoga zlostavljanja. Brinule su o napuštenoj djeci kojima bi bile i majke, i odgajateljice, i učiteljice, i hraniteljice. A onda kada je to djelo zaživjelo, i društvo i Crkva prepoznali njihov rad kao neophodan i nezamjenjiv, broj se članica povećavao a samostani su se počeli širiti i izvan Francuske.

 

 

Vinko je početkom 1660. godine bio gotovo uzet, no pamet mu je ostala bistra sve do konca. Nakon kratke smrtne borbe umro je ujutro 27. rujna 1660.

 

 

U Hrvatskoj od 1992. djeluje i međunarodna, katolička, karitativna i volonterska udruga sv. Vinka Paulskog. Udruga pomaže svima, bez obzira na vjeru, naciju i rasu. Neke od aktivnosti kojima se udruga bavi jesu: posjete bolnicama, domovima umirovljenika i zatvorima,druženje s djecom s poteškoćama u razvoju, posjet domovima za nezbrinutu djecu, rad s ovisnicima, rad s beskućnicima, pomoć obiteljima s više djece te osamljenima i siromašnima. Ujedno iskazivanje milosrđa u svakoj prilici.

 

 

Vinko Paulski proglašen je blaženim u kolovozu 1729., a svetim u lipnju 1737.

 

Zaštitnik je siromaha, bolesnika te socijalnih i karitativnih radnika.

 

Spomendan mu slavimo  27. rujna.

NEDJELJA BOŽANKOG MILOSRDJA

.

Oltar na čast Božanskog milosrđa
Oltar na čast Božanskog milosrđa

 

 

Blagdan Milosrđa su uveli poljski biskupi godine 1985. "Čovječanstvo ne će naći mira ako se ne obrati s pouzdanjem u Božje milosrđe."

 

Isus obećaje velike milosti i povlastice za to svetkovanje. Evo Isusovih riječi:

 

“Želim da na Prvu nedjelju nakon Uskrsa, bude ustanovljen blagdan Moga milosrđa. Želim da blagdan Moga Milosrđa bude utočište i sklonište za sve duše, a posebno za siromašne grjesnike. Na taj dan, bit će otvorena sva vrata Moga milosrđa. Želim izliti ocean milosti na duše, koje mi se s pouzdanjem uteku i zatraže pomoć. Neka se nijedna duša ne boji Meni približiti, pa makar joj grijesi bili crveni kao grimiz. Taj blagdan potiče Moje milosrđe. Taj blagdan je potvrda moje neizmjerne sućuti prema dušama. Želim da Prva nedjelja po Uskrsu bude svečani dan".

 

 

Isus želi da se za pripremu ovog blagdana počne na Veliki petak sa Devetnicom u čast Božanskog Milosrdja.

 

 

„Želim takodjer da CIJELI SVIJET upozna Moje Milosrdje. Čeznem za tim da darujem neizmjerne milosti tim ljudima koji se uzdaju u Moje Milosrdje."

NUTARNJI ŽIVOT I APOSTOLAT SESTRE FAUSTINE

.

Sveta Faustina pred Isusom
Sveta Faustina pred Isusom

Sestra Faustina bila je svjesna, da svetost ne postiže ukazanjima i viđenjima, nego u provođenju kreposna života u sjedinjenju s Božjim milosrđem. Da postigne pravu poniznost, vježbala seje trajno u toj krijeposti. Veli da ju je to mnogo koštalo, mnogo stajalo muke i napora. Na početku samoljublje je osjetila kod svakog poniženja. Bog joj je davao svjetlo i s. Faustina bilježi u svom potajnom dnevniku ovo: "Moj Isuse, za dušu nema ništa bolje nego što su poniženja, preziri: tajna radosti! Kad Bog vidi dušu u takvom stanju, nagrađuje ju svojim milostima".

 

 

Godinu dana prije svoje smrti piše s. Faustina o čistoći srca, pa veli ovako: "Dobri Bog jednog dana dao mi je saznati, kako nikad nisam izgubila nevinost, unatoč svim vrstama opasnosti. Bog me je čuvao da moja djevičanska čistoća duše i srca ostane netaknuta. Svaki put kad pomislim na tu neshvatljivu milost, neizmjernu i nezasluženu, novi plamen ljubavi i zahvalnosti proključa iz mog srca prema Bogu. Nastojim čuvati čistoću duše, kako bi zrake Božje milosti sjale svim svojim sjajem. Želim biti kristal, kako bih mogla biti ugodna za Božje oči".

 

Ljubav Božja ju je osvajala sve više. Dok bi bivala u teškim iskušenjima, govorila je "Isuse, Ti vidiš, kako je Tvoja ljubav sve za me. Volja moga Boga! Ti si moja hrana, Ti si moja sreća, sreća moje duše. Kad se Tebi podlažem, osjećam duboki mir u svojoj duši. Volim više volju Božju u svim mukama i trpljenju, više nego pohvalu, koja dolazi od moje vlastite volje".

 

Ma Gospino Uznesenje na Nebo, piše ona: "Od jutros moja duša bijaše Bogom ispunjena. Nakon svete Pričesti, moja je duša osjećala da je sjedinjena s Ocem nebeskim. Razumjela sam da se nikakvo vanjsko djelo ne može uspoređivati s čistom Božjom ljubavlju. Gledala sam radost utjelovljenje Riječi i bila sam zaokupljenja Božanskim Trojstvom. Kad sam se pribrala, moja duša bijaše zahvaćena živom željom, da se sjedinim s Bogom. Jedna takva želja ljubavi Oca nebeskoga obuhvatila me je i držala cijeli dan i bila sam u ekstazi ljubavi..."

 

Svijest o Ljubavi Božjeg milosrđa prema dušama, njeno srce suosjećalo je, imalo je ljubavi prema grješnicima, prema umirućima i prema dušama u čistilištu.

Sestra Faustina piše: "Pratim često osobe na umoru, u smrtnim mukama, te molim za njih ustrajno, da imadnu pouzdanje u Božje milosrđe... Bog mi daje posebno suosjećanje za duše umirućih. Često mi po svojoj milosti iznenada daje čisto duhovno spoznanje za potrebe nekih duša. Molim također dugo za takve duše..." Uvjerena je da Krunica na čast Božjeg milosrđa posebno pomaže umirućima: "Moli Krunicu koju sam te naučio moliti" .

 

Sestra Faustina često misli na duše u čistilištu. Znajući da u velikim čistilišnim mukama te duše ne mogu sebi same pomoći, Faustina se zauzimlje za njih svojom molitvom kod Božjeg milosrđa: "Danas, 25. ožujka 1938. vidjela sam kako Isus trpi. Rekao mi je: "Kćeri moja, pomozi mi spašavati grješnike". U istom času osjetila sam u svojoj duši neobično velik žar ljubavi i želju za spašavanje duša. Kad dođoh k sebi, znala sam, koje sredstvo trebam upotrijebiti. Pripremila sam se za najveće patnje. Danas su se moje muke povećale, pa sam čak osjetila rane na rukama, nogama i na prsima, prema Isusovim ranama..."

 

Završit ćemo, podsjećajući se na riječi Isusove, upućene s. Faustini malo prije njezine smrti, a te riječi mogu se nazvati: "Testamenat milosrđa".

 

"Kćeri moja, znaj: Moje Srce je samo milosrđe. Iz tog oceana milosrđa istječu milosti na sav svijet. Nijedna duša, koja dođe k Meni, ne ostaje bez utjehe. Sve bijede su utopljene u Mome milosrđu i sve milosti spasenja ili posvećenja izviru iz tog vrela".

 

U svojim molitvama, prosimo od blažene Faustine da nam isprosi Božje milosrđe.

Povijest štovanja Božanskog milosrđa

Milosrdni Isus

Iako se Božje milosrđe štovalo i zazivalo kroz čitavu povijest čovječanstva, možemo reći da štovanje Božanskog milosrđa u novom obliku počinje sa 22. veljače 1931. Toga dana je u poljskom gradu Plocku, tada 25 - godišnja redovnica Kongregacije Naše Gospe od Milosrđa, sestra Faustina, imala prvo viđenje Milosrdnog Isusa.

 

On joj tada zapovjeda da naslika Njegovu sliku prema tome ukazanju. Uz mnoge muke i neshvaćanja sestra Faustina je u svome životu ustrajala u vršenju svega što je Isus od nje tražio. Zanimljivo je da je u to vrijeme u Krakowu postojala crkva s naslovom Milosrđe Božje koja je sagrađena još 1629. godine. Svetkovina se slavila 14. rujna kao Uzvišenje svetog Križa. Tako se sestra Faustina jednom obraća Isusu riječima: "Čudi me, da mi zapovijedaš govoriti o svetkovini milosrđa a meni se govori da postoji takva svetkovina. Čemu trebam onda o tom govoriti?" Isus uzvrati: "Tko od ljudi zna o tom? Nitko. Čak i oni koji trebaju propovijedati milosrđe i ljude poučavati, često oni sami ne znaju. Stoga želim da se ova slika svečano blagoslovi i javno štuje prve nedjelje poslije Uskrsa, da to upozna svaka duša." (Dn 341)

 

U lipnju 1934. je slika Milosrdnog Isusa dovršena i postavljena u hodniku samostana Sestara sv. Bernarda uz crkvu sv. Mihaela u Vilni.

 

Presveta krv Isusova

Od 26. do 28. travnja 1935. u Vilni u Ostra Brami (Litva) slika je po prvi put izložena javnom štovanju. Ujedno, 26. travnja 1935. je bila i prva propovijed o Božjem milosrđu koju je držao vlč. Sopoćko, ispovjednik sestre Faustine. (Dn 417)

 

Slikanje slike u ozračju Božje nazočnosti, njezino postavljenje na javno čašćenje, širenje krunice Božanskog Milosrđa, sve to dovodi do širenja pobožnosti Božanskom milosrđu.

 

U lipnju 1935. godine u Vilni sestra Faustina piše: “Bog traži redovničku zajednicu, koja treba propovijedati Božje milosrđe i izmoliti ga svijetu.“ (Dn 436). Kada je sveta Faustina 1938. godine bila već na samrti u bolnici u Krakowu, vlč. Sopoćko razgovara s njom o novoj Družbi, koju je ona htjela osnovati. Sestra Faustina umire 1938. godine bez da vidi novu Družbu.

 

 

Nakon smrti sestre Faustine, njezin ispovjednik vlč. Sopoćko se osjeća odgovornim za realizaciju Djela Milosrđa. Tako se on trudi oko priznanja Blagdana Božanskog Milosrđa i izdaje sličice i brošure o Milosrdnom Isusu.

 

1941. godine dolazi mu jedna studentica, Jadviga Osinska, i govori da se odlučila posvetiti službi Premilosrdnog Spasitelja i osnovati novu Družbu ili nešto slično sa ciljem veličanja Boga u Njegovom beskrajnom milosrđu. Nedugo zatim dolazi Izabela Naborowska, a godinu dana kasnije još četiri djevojke. Od veljače 1942. godine vlč. Sopoćko započinje sa formacijskim susretima sa kandidatkinjama, a 11. travnja 1942. godine u Vilni, šest prvih kandidatkinja polažu zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti. Nova redovnička zajednica osnovana je 1941.,a  zajednički život je započeo u Mysliborzu (Poljska) 25. kolovoza 1947. Vlč. Sopoćko o sestrama piše: Vi ste prve cigle u temeljima pod zdanjem, koje će izrasti po Volji Božjoj." (Pismo vlč. M. Sopoćka, 1947.) Družba je dobila biskupska prava 1955 i uz polaganje triju redovničkih zavjeta posvetila se širenju pobožnosti Milosrdnom Isusu. Međutim 6. ožujka1959. godine Kongregacija Svete Službe izdala je dekret kojim se ograničava pobožnost Božjeg Milosrđa. To je značilo zabranjivanje molitava i slika koje potiču iz navodnih ukazanja, jer doživljaji sestre Faustine okarakterizirani su kao da nemaju natprirodan smisao. Vlč. Sopočku dodjeljen je (gravisimum monitum-najteži ukor).

 

 

 

Isus na križu

Pismom prefetka Kongregacije za nauk vjere Franje Šepera, 12. 07. 1979. godine povučen je dekret iz 1959. Pobožnost Božanskom milosrđu se ponovno počinje širiti. Odjeku ove pobožnosti pridonijet će i enciklika pape Ivana Pavla II "Bogat milosrđem" iz 1980 godine. Konačno 1981. godine objavljen je dnevnik sestre Faustine što pobožnost prema Božanskom milosrđu donosi u srca mnogih vjernika, najprije u Poljskoj, a onda i diljem svijeta. 1993. papa Ivan Pavao II. proglašava sestru Faustinu blaženom, a 30. travnja 2000. na nedjelju poslije Uskrsa i svetom. Ujedno, na taj dan i proglašava nedjelju poslije Uskrsa blagdanom Božanskog milosrđa za cijelu Crkvu. Zanimljivo je istaknuti da je sveta Faustina proglašena svetom u 2000. godini, godini jubileja, kao prva svetica trećeg tisućljeća, baš kao što je i pobožnost Božanskom milosrđu pobožnost za treće tisućljeće.

17. kolovoza 2002. u Krakowu, papa Ivan Pavao II. posvećuje baziliku Božanskog milosrđa i proglašava ju svjetskim svetištem Božanskog milosrđa. Ali ne samo to, nego i cijeli svijet  posvećuje Božanskom milosrđu.

Svim tim djelima Bog se u svojoj ljubavi približava čovjeku i objavljuje se kao Milosrdni Spasitelj svakog čovjeka. Prihvatimo Njegov poziv  jer On sam nam poručuje : " Prije nego što dođem kao Pravedni sudac, doći ću kao Kralj milosrđa." (Dn 83)

Nastavimo širiti Djelo milosrđa koje je započelo sa sv. Faustinom kako bi svaki čovjek upoznao i prihvatio Božje milosrđe!

 

Kratki životopis sv. Faustine Kowalske

Sestra Faustina, Helena Kowalska,
Sestra Faustina, Helena Kowalska,

Sestra Faustina, Helena Kowalska, došla je na svijet u Poljskoj 25. kolovoza 1905. u selu Glogowiec, vojvodstvo Lodz.. Bila je treće dijete u siromašnoj poljskoj obitelji s desetero djece. Već se od djetinjstva odlikovala ljubavlju prema molitvi, marljivošću pri radu, poslušnošću i osjećajnošću prema siromasima. S 14 godina, bez završetka osnovne škole, započela je samostalno raditi, najprije u Aleksadrowu kod Lodza, a kasnije u Lodzu. Misao da pođe u samostan, očitovala je svojim roditeljima već s 15 godina.

 

Nakon neuspješnih pokušaja s drugim samostanima, 1. kolovoza 1925. primljena je u kongregaciju Naše Gospe od milosrđa. Svoju postalaturu provela je u Warszawi, potom je premještena u kuću novicijata u Krakow, gdje je za vrijeme samostanog oblačenja dobila ime Marija Faustina te je dodijeljena novicijatu. Nakon dvogodišnjeg novicijata 30. travnja 1928. položila je svoje prve redovničke zavjete. Zatim je kao sestra s jednostavnim zavjetima radila u različitim kućama Kongregacije i to u Warszawi, Vilni, Kiekrzu kod Poznana, Plocku, Biali kod Plocka, i Krakowu.1. svibnja 1933. položila je svoje vječne zavjete. Obavljala je  poslove kuharice, vrtlarice i vratarice. Bila je vedra, tiha i dobronamjerna. Iako na prvi pogled njen život izgleda sasvim obično, jednolično i dosadno, on u sebi krije izuzetno duboku povezanost s Bogom. Ona je još od djetinjstva željela postati sveticom i dosljedno se trudila da postigna taj svoj cilj radeći zajedno sa Isusom za spas izgubljenih duša, pa čak nudeći i vlastiti život kao žrtvu za grešnike. Zbog toga je njen život bio obilježen znakom patnje, no istodobno prožet posebnim mističnim darovima.

 

Već nakon nekoliko tjedana samostanskog života ona se razbolila. Bolovala je od tuberkuloze i bolest joj se vraćala nekoliko puta. U kolovozu 1934. imala je prvi teški napad gušenja. Iako to liječnici još nisu bili utvrdili vjerovatno je to već tada bila tuberkuloza koja se zatim u toj mjeri razvijala da je bolesnica morala 1936. i 1937. provesti nekoliko mjeseci u bolnici u Pradniku kod Krakowa. Godine 1938. provela je posljednjih pet mjeseci svoga života u ovoj bolnici. Prije toga boravila je u nekoliko samostana svoje kongregacije, a najviše je bila u Krakowu, Plocku i Vilni.

Tijekom 13 godina, koje je provela u kongregaciji, imala je brojne izvanredne milosti. Isus joj se ukazivao više puta i nadahnjivao ju da svijetu približi i navijesti Božje milosrđe i da moli Božje milosrđe za cijeli svijet. Ono najbitnije iz njenog života je to što nam je Isus preko nje objavio nove oblike štovanja Božjeg milosrđa: štovanje slike Milosrdnog Isusa s riječima: Isuse, uzdam se u Tebe, štovanje svetkovine Božjeg milosrđa na prvu nedjelju nakon Uskrsa, moltiva krunice Božjeg milosrđa, molitva u sat milosrđa (15 h) i širenje štovanja Božjeg milosrđa.

 

Sav svoj nutarnji život sestra Faustina je po naredbi Isusa i svojih ispovjednika zapisivala u svom Dnevniku u kojem se uistinu nalazi veliko duhovno bogatstvo. Iscrpljena i oslabljena tuberkulozom i patnjama koje je podnosila kao žrtvu za spas grešnika, sestra Faustina umrla je u samostanu Krakow Lagiewniki 5. listopada 1938. godine, u dobi od 33 godine.

 

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 18. travnja 1993., a svetom u Rimu 30. travnja 2000. kada je njezino životno poslanje opisao ovim riječima: „Krist te izabrao da cijelom svijetu naviještaš njegovo nedokučivo milosrđe.“

Zaštitnica je djece, siromašnih obitelji, kućnih pomoćnica, kuharica i kuhara, vrtlara, portira, djevojaka i mladića koji žele u samostan te poljskog grada Lodza.

Spomendan joj slavimo 5. listopada.

 

Nalazite se ovdje: Home Poučavanja Krunica božanskog milosrđa

Udruga Vjera i svjetlo

Udruga osoba ranjenih različitim stupnjem mentalnog hendikepa.Više.

Zajednica dobri pastir

Molitvena grupa Zajednice dobri pastir. Pročitaj više...